Zima meteorološki tek treba dostići svoj vrhunac, ali na astronomskoj razini već su se dogodile velike promjene. Nakon zimskog solsticija, krenulo je postupno produljenje dana.
Ove godine zimski solsticij pao je na 22. prosinca, kada je Sunce u podne bilo na najnižoj točki na nebu te je najmanje boravilo iznad horizonta. Od tog dana, Sunce se u podne postupno penje sve više na nebu, provodeći svaki dan nešto više vremena iznad horizonta, sve do ljetnog solsticija kada se ovaj trend preokreće.
Ovaj proces kroz ljudsku povijest uvijek je simbolizirao povratak svjetlosti i nade. U našoj zapadnoj kulturi on vuče korijene iz drevne rimskoj mitologije te je povezan s božićnim slavljem, adventom i sličnim modernim slavljima.
U Rimu, proslava Sol Invictusa, ili “Nepobjedivog Sunca”, 25. prosinca, označavala je rođenje Sunca i novi početak. Taj praznik se smatra prethodnikom modernog Božića i simbolizira pobjedu svjetla nad tamom.
U siječnju, trajanje dnevnog svjetla produlji se za otprilike 1.2 minutu dnevno. U veljači, ovaj trend se nastavlja s prosječnim dnevnim povećanjem od 1.4 minute. Ovo postupno povećanje svjetla donosi psihološku utjehu tijekom zimskih mjeseci, što je naročito bilo važno u prošlosti kada nije bilo električne energije, zime su bile oštre i duge, a oskudice hrane česte.
Dok se priroda priprema za novi ciklus rasta i obnove, tako i mi trebamo iskoristiti ovaj trenutak za planiranje novih početaka. Ovo produljenje dana nije samo astronomski fenomen, već i kulturni i duhovni događaj koji nosi poruku obnove i nade. (P.R./IM).
