U posljednjih nekoliko tjedana, istarska javnost bila je zatrpana izvješćima o velikom pomoru riba, pri čemu su posebno istaknuti veliki somovi i šarani. Dok se većina medijskih izvora bavila šokantnim prizorima i govorila o ekološkoj katastrofi, dublja analiza razotkriva drugačiju stvarnost.
Za one koji poznaju specifičnosti istarskih i sličnih mediteranskih ekosustava, nije tajna da su ove lokve dom nizu endemskih vrsta koje su se tokom vremena prilagodile specifičnim uvjetima tih staništa. Međutim, unosom alohtonih vrsta, kao što su somovi i šarani, ovaj osjetljivi ekosustav narušen je.
Iako su stručnjaci iznijeli zabrinjavajuće podatke poput ekstremno visokih temperatura i drastičnog pada razine kisika kao moguće uzročnike ovog incidenta, druga perspektiva sugerira da je priroda možda pokušala vratiti stvari u ravnotežu. Pojednostavljeno rečeno, Medulinska lokva nije idealno stanište za masivne ribe poput somova i šarana. Kada se te vrste nađu u ekosustavu koji nije prilagođen njihovom opstanku, posljedice su, kao što smo vidjeli, dramatične.
Ovaj događaj možda trebamo gledati kao podsjetnik na važnost ekološke ravnoteže. Umjesto da se usredotočimo isključivo na pomor, potrebno je preispitati naše intervencije u prirodi, osobito unošenje neautohtonih vrsta koje mogu narušiti ekosustav.
Vrijedno je spomenuti da unošenje takvih vrsta može imati dalekosežne posljedice. U novom okruženju gdje nemaju prirodnih predatora, ove vrste često dominiraju i ugrožavaju autohtone vrste. U slučaju Medulinske lokve, somovi i šarani mogli su iscrpiti resurse potrebne za preživljavanje manjih autohtonih vrsta.
Kako bismo izbjegli slične incidente u budućnosti, ključna je edukacija zajednice i promicanje osvješćivanja o važnosti očuvanja prirodne ravnoteže. (P.R./IM).