Kada pišemo o Grenlandu, očito je kako većina naših čitatelja stječe dojam kako je riječ o vječito zaleđenom otoku koji se nakon milijuna godina stabilne klime i hladne pustoši naglo mijenja, što je daleko od istine. Ne trebamo ići u tako davnu prošlost da vidimo kako je Grenland bio sasvim drugačije mjesto za život.
Toplo srednjovjekovno razdoblje koje je trajalo u periodu od 10. do 13. stoljeća bilo je najtoplije još od doba Rimskog carstva, te najtoplije do aktualnog zatopljenja u 20. stoljeću.
Srednjovjekovni topao period bio je tako ugodan da je omogućio doseljavanje Vikinga na Grenland i osnivanje većih naselja, poljoprivredu i razvoj gospodarstva.
Prvu koloniju osnovao je Erik Crveni 985. godine za kojeg se smatra kako je otkrio Grenland. Neke teorije govore kako je novootkriveno kopno nazvao zelenim zbog privlačenja doseljenika, ali očito nije puno preuveličao, jer su doseljenici iz Skandinavije svoj način života bez problema prenijeli na novi, “zeleni” otok.
Nakon kolonizacije, ekonomija Grenlanda bila je vrlo vitalna, narod se bavio uzgojem goveda i ostale stoke, što nam sugerira kako je Grenland zaista dijelom morao biti Green land, odnosno zelena zemlja, jer je za takvu količinu stoke trebalo omogućiti puno ispaše i pripremiti dosta sijena.
U Europu su izvozili krzno, kljove morža kao skupocjenost i raritet te raznu ostalu robu. Na otoku su pronađeni ostaci više od 600 farmi, a pretpostavlja se kako je u dva najveća naselja tada živjelo možda i više od 10.000 ljudi! To je fascinantno i svjedoči o velikoj proizvodnji hrane, jer se takav broj ljudi nije mogao prehraniti samo od lova na divlje životinje.
O važnosti Grenlanda govori i podatak kako je 1126. godine Rimokatolička crkva osnovala biskupiju, a sagrađeno je i nekoliko crkava čije se ruševine i danas mogu vidjeti. Grenlanđani su nedugo zatim prihvatili vlast Norveškog kralja.
Život se odvijao generacijama vrlo uspješno, a od toplog perioda prosperirali su svi. Trgovci, poljoprivrednici, lovci, a čini se kako se nisu javljale ni bolesti ni veći pomori, međutim sve se naglo promijenilo. Klima se u samo nekoliko godina eksterminirala, zahladilo je, ljeta su postala kratka, a zime duge i ekstremno hladne. Pred Grenlanđanima je bio težak zadatak, borba za goli život u novonastalom ledenom paklu.
Ovakvo naglo zahladnjenje možemo povezati s velikom erupcijom vulkana Samalasa u Indoneziji 1257. godine. Tada je ogromna količina pepela izbačena u atmosferu, a tragovi te erupcije pronađeni su čak i u ledenoj kori na Sjevernom polu. Promjena je morala biti nagla, a s kakvim mukama su se susretali Grenlanđani zbog nastupa malog ledenog doba možemo samo pretpostavljati.
Prema analizi iz ljudskih ostataka, vidi se kako su Grenlanđani nakon nekoliko stoljeća razvoja poljoprivrede i trgovine prešli na prehranu baziranu na divljim životinjama, prvenstveno tuljanima, što sugerira kako je uzgoj stoke u novonastalim uvjetima postao nemoguć. U početku je prehrana divljim životinjama iznosila samo 20 % od ukupnog unosa hrane, a zatim je naglo porasla na 80 %. Treba reći kako postoje dokaz da su prije zahladnjenja koristili u prehrani i obilje mlijeka, što još jednom svjedoči o obilnim pašama.
Promjenu u prehrani svakako možemo povezati sa širenjem ledenjaka i sve duljim zimama i kraćim ljetima, pošto je nakon 3 stoljeća topline i prosperiteta nastupilo malo ledeno doba. Takvo zahladnjenje gotovo sigurno je suzilo prostor pogodan za uzgoj stoke, a izgledan je i potpun izostanak paše kao i nemogućnost skladištenja sijena, bez čega stoka nije mogla preživjeti zimu.
Rastući ledenjaci vjerojatno su nekad bogate zelene livade pretvorili u neprohodne kaljuže blata i šljunka, što je bila katastrofa.
Kaos zbog malog ledenog doba vladao je i u Europi, što je vjerojatno spriječilo i onemogućilo evakuaciju Grenlanđana za koje nitko nije imao vremena mariti. Javila se glad, proizvodnja hrane drastično je opala, a ljeta su bila kratka i hladna. Gladne godine zbog kišovitog i hladnog vremena koje su zabilježene od 1315. do 1317. zaista zaslužuju posebnu temu, jer postoje dobro dokumentirani događaji koji su uslijedili nakon zahladnjenja, a iz kojih bi dosta mogli naučiti.
Europa je nekoliko stotina godina bila u krizi te se gušila u vlastitim problemima, dok je svaki kontakt s Grenlandom izgubljen početkom 15. stoljeća. Posljednji zapis iz Grenlanda seže u 1408. godinu, a govori o vjenčanju u crkvi u Hvalseyu. Europljani su se na to područje vratili tek u 18. stoljeću, nakon što je na Sjevernoj hemisferi završeno malo ledeno doba.
U ova moderna vremena kada je ponovno dominantno izraženo globalno zatopljenje, Grenland postaje predmet zanimanja velikih sila, a tko zna, možda se zbog nastupa povoljnijeg vremena ponovno kolonizira nekim drugim narodima. (P.R/IM).