Ozonska rupa nad Antarktikom najmanja je otkada postoje mjerenja

Objavljeno: 05. studenoga 2019. u 21:59h

Rupa koja se razvila u ozonskom sloju nad Antarktikom najmanja je do sada otkad je otkrivena ozonska rupa, tvrde znanstvenici iz NASA-e i američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu, a prenosi DHMZ.


Uobičajeno je da se u proljeće na južnoj hemisferi, rupa širi tijekom rujna i sredine listopada do maksimuma od oko 21 milijun kvadratnih kilometara, područje veće od Sjedinjenih američkih država i Kanade zajedno.

Rupa je 2019. dosegla 16,4 milijuna kvadratnih kilometara 8. rujna, ali se u razdoblju od kraja rujna do prve polovice listopada smanjila na manje od 10 milijuna kvadratnih kilometara.

To je sjajna vijest za ozon u južnoj hemisferi, rekao je Paul Newman, glavni znanstvenik za znanost o Zemlji u NASA-inom centru za svemirske letove Goddard u Greenbeltu, Maryland. Ali važno je prepoznati da je ovo što vidimo ove godine posljedica zatopljenja u stratosferi. To nije znak da je atmosferski ozon naglo na putu da se oporavi.

Ozonski omotač se oporavlja, ali očekuje se da će potrajati godinama, pokazalo se 2018. u izvješću (izlazi svake četiri godine) Odbora za znanstvenu ocjenu Montrealskog protokola, kojim se prate tvari koje oštećuju ozon.

Prema izvješću se očekuje da će ozonski sloj iznad sjevernih i srednjih širina potpuno oporaviti do 2030., nakon čega slijede južna hemisfera 2050. i Antarktik do 2060. WMO je jedan od članova odbora i na postajama Globalnog programa motrenja prati se ozon, kako u troposferi (sloju atmosfere nižem od 10 km, gdje su zagađivači) tako i u stratosferi (sloj atmosfere od 10 do 50 km iznad tlo, koji pruža zaštitu od štetnih sunčevih ultraljubičastih zraka).

Neuobičajeni vremenski događaji – naglo zatopljenje u stratosferi – poremetili su cirkulaciju u polarnoj stratosferi početkom rujna, baš kad se počela stvarati ozonska rupa. Viša temperatura od uobičajene u stratosferi utjecala je na smanjeno stvaranje polarnih stratosferskih oblaka, a koji su kritična karika u lancu nastanka ozonske rupe.

Vremenski sustav koji je uzrokovao nagli rast temperature u stratosferi također je doveo do slabljenja polarnog vrtloga nad Antarktikom, polako rotirajućeg bazena stratosferskog zraka zarobljenog u prstenu jakih zapadnih vjetrova tzv. polarni noćni mlaz (engl. polar night jet), koji se pojavljuje u gornjoj stratosferi tijekom zime na Južnom polu.

Slabljenje polarnog vrtloga povezano je s ozonskom rupom na dva načina. Zatopljenje na početku sezone smanjilo je daljnje stvaranje i trajanje stratosferskih oblaka. Budući da se na ovim oblacima odvijaju kemijski procesi kojima se uništava stratosferski ozon, manje oblaka značilo je i manje stanjivanje ozonskog sloga.

Slabi polarni vrtlog također je omogućio da se zrak bogatiji ozonom iz nižih širina južne hemisfere umiješa u polarnu stratosferu i tako djelomično zakrpa rupu koja počela se formirati. Dosadašnja toplina spriječila ga je da se mijenja.

Ovo je treći put u posljednjih 40 godina da su vremenski sustavi uzrokovali više temperature koje smanjuju stanjivanje ozonskog sloja. Slični vremenski obrasci u stratosferi nad Antarktikom u rujnu 1988. i 2002. također su stvorili atipično male ozonske rupe.

Ne postoji utvrđena povezanost između pojave ovih jedinstvenih obrazaca i klimatskih promjena. (DHMZ).

Komentiraj

Povezane vijesti