Objavljen rad o utjecaju Sunca na aktualne klimatske promjene, autori žestoko kritiziraju IPCC

Objavljeno: 30. kolovoza 2021. u 12:35h

Nedavno je objavljen rad grupe autora koji različito objašnjava nedavne klimatske promjene. U skraćenom obliku rad je objavio meteorolog Dušan Bižić na blogu Klima i energija.


Okriviti najvećim dijelom emisije stakleničkih plinova za klimatske promjene je preuranjeno, ustanovila je grupa različitih znanstvenika iz cijelog svijeta. Njihovi rezultati su u suprotnosti sa zaključcima UN-ovog Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) koji su, kako pokazuje rad, zasnovani na ograničenim i necjelovitim podacima o ukupnom sunčevom zračenju.

Najveći dio energije u Zemljinu atmosferu dolazi od Sunca. Već odavno je ustanovljeno da je takozvano „ukupno sunčevo zračenje” (TSI), tj. količina energije koju emitira Sunce u posljednjih nekoliko stoljeća, mogla značajno doprinijeti nedavnim klimatskim promjenama. Međutim, ovo novo istraživanje je ustanovilo da je IPCC uzeo u obzir samo mali dio objavljenih podataka o TSI-u kad je razmatrao ulogu Sunca u klimatskim promjenama, pri čemu je taj mali dio sadržavao samo podatke s malom solarnom varijabilnosti. Rezultat toga je IPCC-ovo preuranjeno otpisivanje značajne uloge Sunca u nedavnim klimatskim promjenama.

Članak je napisalo 23 stručnjaka s područja fizike sunca i klimatske znanosti iz 14 različitih zemalja, a objavljen je u recenziranom časopisu “Research in Astronomy and Astrophysics” (RAA).

U članku je napravljena, dosad najopširnija, analiza 16 najistaknutijih objavljenih radova o podacima sunčevog zračenja, uključujući i one koje je koristio IPCC. Istraživači su ih usporedili s 26 različitih procjena temperaturnih trendova sjeverne polutke od 19. stoljeća naovamo (svrstanih u pet kategorija), uključujući i podatke kojima se služio IPCC. Istraživanje je usredotočeno na sjevernu polutku budući da su podaci s južne polutke za rano dvadeseto stoljeće i ranije vrlo ograničeni, ali se dobiveni rezultati mogu primijeniti i na globalne temperature.

Istraživanje je pokazalo da znanstvenici dolaze do oprečnih zaključaka o uzroku nedavnih klimatskih promjena u ovisnosti o podacima koje koriste. Na primjer, na grafikonima dolje, lijeva strana dovodi do zaključka da su promjene globalne temperature od sredine 19. stoljeća najvećim dijelom uzrokovane čovjekovim emisijama, posebno ugljikovog dioksida, tj. zaključka do kojeg je došao IPCC. Za razliku od toga, grafikoni na desnoj strani vode do potpuno suprotnog zaključka, tj. da su promjene globalne temperature od sredine 19. stoljeća najvećim dijelom posljedica prirodnih ciklusa, uglavnom dugoročnih promjena energije koju emitira Sunce.

Obje strane grafikona su zasnovane na objavljenim znanstvenim podacima, ali svaka strana je posljedica upotrebe različitih podataka i pretpostavki. Na lijevoj strani pretpostavljeno je da na zabilježene temperature nije djelovao problem urbanog „toplog otoka“ tako da su upotrijebljeni podaci svih dostupnih mjernih stanica, kako urbanih tako i ruralnih. Na desnoj strani su upotrijebljene samo ruralne stanice (postavljene izvan gradova, op.prev.).

Na lijevoj strani je jačina sunčevog zračenja modelirana upotrebom podataka male promjenjivosti (ukupnog sunčevog zračenja, op.prev.) koju je IPCC odabrao za svoje šesto Izvješće (objavljeno prije nekoliko dana, op. prev.). Ono podrazumijeva nepostojanje prirodnog doprinosa prirodnih faktora dugoročnom zatopljenju. Na desnoj strani jačina sunčevog zračenja je modelirana upotrebom podataka velike promjenjivosti koju koristi grupa zadužena za NASA-ine ACRIM satelitska mjerenja Sunčeve aktivnosti. Ovo ukazuje da je veliki dio, ako ne i cjelokupna vrijednost, dugoročnih temperaturnih promjena uzrokovana prirodnim faktorima.

Dr. Ronan Connolly, prvi autor studije iz Centra za ekološko istraživanje i geofizičke znanosti (CERES):

„Razumijem potrebu političara da imaju jedinstveni stav (konsenzus) koji im omogućuje lakše donošenje odluka. Međutim, znanost ne počiva na konsenzusu. U stvari, znanost najbolje napreduje kad je znanstvenicima dozvoljeno međusobno neslaganje što im omogućuje istraživanje razloga za to neslaganje. Bojim se da IPCC, svojim biranjem samo podataka koji podržavaju postojeći narativ (ljudski CO2 je uzrok globalnog zatopljenja, op. prev.), ozbiljno ometa znanstveni napredak stvarnog razumijevanja uzroka nedavnih i budućih klimatskih promjena.“

Víctor Manuel Velasco Herrera, profesor teorijske fizike i geofizike na Nacionalnom autonomnom sveučilištu Meksika (UNAM):

„Ovaj rad je vrlo poseban po tome što su sva dvadesettrojica koautora stavila na stranu svoje istraživačke smjerove i specijalnosti kako bi napravili nepristran i uravnotežen znanstveni pregled povezanosti Sunca i klime koju su IPCC-ovi izvještaji uglavnom izostavili ili jednostavno zanemarili.“

Nicola Scafetta, profesor oceanografije i fizike atmosfere na sveučilištu Federico II iz Napulja:

„Mogući doprinos Sunca globalnom zatopljenju u 20. stoljeću uvelike ovisi o specifičnim podacima o klimi i sunčevom zračenju odabranim za analizu. Ovo je ključno pitanje budući da IPCC tvrdi kako Sunce ima zanemarujući efekt na postindustrijsko klimatsko zagrijavanje, što je posljedica predviđanja modela globalne cirkulacije čiji rezultati su uspoređeni s klimatskim podacima u kojima se nalaze i greške uzrokovane urbanizacijom. Posljedica ovakvog pristupa je minimaliziranje prirodne komponente klimatskih promjena i maksimiziranje antropogene.“

Ole Humlum, Emeritus Profesor fizikalne geografije na Sveučilištu u Oslu:

„Ova studija jasno pokazuje veliki značaj pažljivog sagledavanja svih aspekata svih raspoloživih podataka.“

Richard C. Willson, glavni istraživač zadužen za NASA ACRIM satelitsko praćenje TSI-a (ukupnog sunčevog zračenja):

„Suprotno IPCC-ovim zaključcima, znanstvena promatranja posljednjih desetljeća su pokazala kako nema „krize klimatskih promjena“. Koncept koji se pretvorio u propalu hipotezu antropogenog globalnog zagrijavanja je zasnovan na pogrešnim predviđanjima nepreciznih zastarjelih modela globalne cirkulacije iz 1980.-tih godina koji se nisu uspjeli uskladiti s podacima promatranja od vremena prije i u vrijeme njihovog nastanka. Klimu Zemlje prvenstveno određuje zračenje koje dobiva od Sunca. Količina sunčevog zračenja koju prima Zemlja se mijenja zbog unutarnjih promjena sunčeve radijacije, kao i zbog u geometrijskog odnosa Sunca i Zemlje uzrokovane planetarnom rotacijom i orbitalnim promjenama. Ove prirodne varijacije zajednički uzrokuju ciklične promjene ukupnog sunčevog zračenja na Zemlji na osnovi brojnih poznatih periodičnosti koje su u skladu s poznatim prošlim klimatskim promjenama.“

WeiJia Zhang, profesor fizike na Shaoxing sveučilištu i član Kraljevskog astronomskog društva Ujedinjenog kraljevstva:

„Potraga za razumijevanjem kako je Zemljina klima povezana sa Suncem je jedno od najstarijih znanstvenih tema koju su proučavali stari Grci i Kinezi. Ovaj znanstveni pregled razotkriva tajnu i objašnjava zašto je dosad bilo tako teško napredovati u znanosti. Trebat će stvarno razumijevanje dinamike fluida i magnetizma, kako Sunca tako i Zemlje, kako bi se mogao napraviti sljedeći veliki korak naprijed.“

Willie Soon iz CERES-a:

“Znamo da je Sunce osnovni izvor energije za Zemljinu atmosferu i uvijek je bio očigledan njegov mogući izvor nedavnim klimatskim promjenama. Moje tridesetjedno godišnje istraživanje ponašanja zvijezda sličnih našem Suncu pokazuje da je promjenjivost zračenja pravilo, a ne iznimka. Zbog toga uloga Sunca u nedavnim klimatskim promjenama nikada nije trebala biti tako sustavno podcijenjena kao što je to bilo u IPCC-ovim izvješćima. Nadam se da će ovaj sustavni pregled mnogih neriješenih i stalnih izazova i složenosti odnosa Sunca i klime moći pomoći znanstvenoj zajednici da se vrati sveobuhvatnijem i realističnijem pristupu za razumijevanje klimatskih promjena.“

László Szarka iz ELKH Instituta za fiziku Zemlje i svemirske znanosti i član Mađarske akademije znanosti: „ Ovaj pregled je ključna prekretnica na putu povratka znanstvene definicije „klimatskih promjena“ koja se postupno izobličila u posljednjih trideset godina. Znanstvena zajednica bi konačno trebala shvatiti da u znanosti ne postoji autoritet ili konsenzus, samo pravo da se traži istina.“

U osobnoj komunikaciji akademik Szarka je naglasio značaj rada za studente. Za mlade ljude koji se žele baviti prirodnom znanosti je imperativ da propituju postojeće (pogotovo opće prihvaćene) teorije i pretpostavke kako bi razvijali kritički um i mogli stvarno doprinijeti znanosti.

izvor:

R. Connolly, W. Soon, M. Connolly, S. Baliunas, J. Berglund, C. J. Butler, R. G. Cionco, A.G. Elias, V. M. Fedorov, H. Harde, G. W. Henry, D. V. Hoyt, O. Humlum, D. R. Legates, S.Luning, N. Scafetta, J.-E. Solheim, L. Szarka, H. van Loon, V. M. Velasco Herrera, R. C.Willson, H. Yan (晏宏) and W. Zhang (2021).

How much has the Sun influenced Northern Hemisphere temperature trends? An ongoing debate. Research in Astronomy and Astrophysics, doi: 10.1088/1674-4527/21/6/131

Povezane vijesti