KOLUMNA: Risevi se vraćaju u svoje planine

Objavljeno: 08. srpnja 2020. u 17:07h

Dok „skrolam“ negdje u vibrirajućoj tutnji obližnjeg klima uređaja sve češće u moru negacijom nabijenih naslova pronalazim i male čiste otoke pozitive koji svakog prirodnog zanesenjaka posebice razvesele.


O jednoj od naših najvećih priča iz šumskih predjela malo se zna, no rezultati truda uključenih u projekte poput Life Lynx vrijedni su pažnje i pohvale.

U projektu glavnu riječ ima naš mitski vladar i jedini iz porodice velikih mačaka u ovom dijelu Europe, slavni euroazijski ris (Lynx lynx) koji se posljednjih godina izborio za malo svoga mjesta u našim prostranim planinskim lancima i šumskim predjelima.

U slavenskoj mitologiji ris je tajanstveni promatrač iz sjene, lukava, pronicljiva životinja koja simbolizira mudrost i opreznu odmjerenost. Naši su gordi preci risa poštovali, no izumom vatrenog oružja dolazi do pogubnih i stravičnih progonstva mnogih životinjskih vrsta koje su se, suočene s do tada neviđenom prijetnjom, sklonile u sve dublje i nepristupačnije šumske predjele.

Otporni i dosjetljivi ris naposljetku je ipak pokleknuo u svome Risnjaku, šumovitom raju koje je danas sačuvano pod njegovim imenom i kao nacionalni park, 1854. godine, no slabi povijesni dokazi iznose i mogućnost da je preživio sve do 1903. godine kada je kod Čabra posljednji uhvaćen u pogibeljnu lovačku stupicu.

Slovenski ekolozi su 1973. u Kočevju došli na ideju re-introdukcije risa u slovenske šume pa su pokrenuli hvalevrijednu akciju premještaja tri mužjaka i tri ženke risa iz karantene životinjskog vrta Stromovka u slovačkoj Ostravi. Začudo, i s mnogo sreće ovi su risevi u okolišu bez prirodnih neprijatelja (ako izostavimo lovokradice) na početku uspjeli ne samo preživjeti nego se proširiti na nova područja, sve do hrvatskih šum Gorskog kotara i Like.

Nakon što su tadašnje vlasti tek u načelu zaštitile risa 1982. godine, odmah su osigurale i godišnji lov što se bar tada smatralo korisnim načinom kontrole populacije. Danas znamo da tome nije tako i da je broj riseva od 90-tih krenuo u značaj pad. Vode se prijepori oko toga, no osim krivolova veći je razlog genetika, odnosno parenje blisko srodnih životinja te stalno cjepkanje nekad prostranih šumskih područja novim autocestama i širenjem urbanih područja.

Tu ću ipak podvući kako je Hrvatska izgradila na glavnoj autocesti A6 Rijeka-Zagreb brojne prijelaze za životinja, a ukupno je čak 25% autoceste prohodno za divlje životinje (tu spadaju naravno i tuneli). Puno je želja da se ta brojka i poveća.

Nakon tužnog pada risa kojemu smo svjedočili dolazimo do ključnog razdoblja u kojem se upravo nalazimo. Naime, udruženi europski biolozi i ekolozi započeli su u okviru projektu LIFE Lynx nesvakidašnji pothvat pod punim nazivom: Spašavanje dinarske i jugoistočne alpske populacije risa od izumiranja s ciljem transporta 14 riseva s područja Slovačke i Rumunjske u slovenske i hrvatske šume u sedam godina.

Projekt prolazi optimistično, potican strašću vrijednih pojedinaca koji čuvaju i paze na dnevnoj razini sve riseve uključene u ovaj projekt koji su prije puštanja i označeni pa se lokacije njihovog kretanja mogu vidjeti uživo (karta) što nam donosi nevjerojatno bogate podatke iz živote ove mitološke životinje koju Hrvati još nisu dovoljno upoznali i zavoljeli.

Nakon obavljanja svih priprema počelo je ono što svi najviše volimo – u 2019. godini ispuštena su dva risa uhvaćena u Rumunjskoj, Doru (HR) i Goru (SLO), a ove godine još tri risa iz Rumunjske – Alojzije (HR), Catalin (SLO) i Boris (SLO) te dva risa iz Slovačke – Pino (HR) i Maks (SLO).

Kako risevi mogu doživjeti 18 godina vjerujem da će ova ekipa još dugo biti s nama. Ako se pak pitate koja bi idealna populacija riseva u Hrvatskoj mogla biti važno je uvrstiti u jednadžbu prirodni raspon životnih prostora koji se prosječno kreće od 260 km2 za mužjake i 170 km2 za ženke, dok je raspon na 100km2 1 do 6 jedinki.

Dakle, čak bi 200 riseva shodno prirodnim mogućnostima Gorskog Kotara i Like moglo obitavati u našem kraju, no vjerujem da bi svi bili presretni kada bi jednog dana došli i do polovice od te brojke.

Nažalost, nedavno smo dobili vijesti kako srodniku naših riseva, balkanskom risu vrijeme istječu i kako je u divljim istočno-albanskim područjima ne samo nepovlasno ubijen jedan ris, već je i izložen u obližnjem restoranu.

Tamošnjim balkanskim risevima kojih je ostalo manje od 40 i koji svoj život pokušavaju sačuvati u nacionalnom parku Mavrovo u zapadnoj Makedoniji, slijede grozničavi dani u kojima će svaka jedinka biti presudna za njihov opstanak.

Krivolov je oduvijek bio smrtni neprijatelj održivosti prirode i njenih delikatnih puteva te je vrijeme da Europska Unija snažno pritisne sve države na potpuno pridržavanje propisa o zaštiti kritično ugroženih i ugroženih životinjskih i biljnih vrsta.

Neki novi klinci zaslužuju da nakon tolikog stresa kojemu ih okolina izlaže, imaju mogućnost otići do najbližih šumskih obronaka i možda ugledati tajnovitog risa kako još živi i diše punim plućima. (Michel Percan).

Komentiraj

Povezane vijesti