KOLUMNA: Jesu li opasnije teorije urote ili njihovo blokiranje?

Objavljeno: 27. travnja 2021. u 09:59h

Teško se jutros koncentrirati. Znate kada pokušavate dozvati smiraj nadolazećeg proljeća u ovo idealno vrijeme prije nego zapara stigne, a pažnju vam stalno remeti duboko usađena i iskorištavana ljudska potreba za misterijom i vlastitom važnošću.


U ovo doba, koje u svoj svojoj naivnosti već nazivam postpandemijskim, tu pažnju uništava skrolanje nepreglednih reklama i ponekog sadržaja na društvenim mrežama, kada neupitno nalazimo na razmišljanja drugih ljudi. Razmišljanja, poneka su toliko iznebuha prošarana čudnim i opskurnim da su gotovo degutantna, koja su toliko suprotna našima da ih onaj mali, ružni Gospodarčić muha u nama želi poništiti i izbrisati čim prije. No, čak i ako smo u pravu, jeli to rješenje?

Puno se tipkovnica izlizalo tipkajući retke o ljudskoj slobodi, pravima i opasnostima modernog života, no jeli zabrana ičega moguća u istoj rečenici sa slobodom? Svakako, ako ista poziva na mržnju onda će se ona u startu diskvalificirati od civilizacijske razine, no baš kao u svemu, vrag opet leži u manjim detaljima. Što ako, ne daj Bože, vladajuća garnitura odluči postaviti svoju jurisdikciju na tumačenje takvih regulativa?

Na primjer, prosječan je korisnik interneta, u strahu i nevjerici pratio veliki potres koji je uništio živote tolikih ljudi u već dovoljno ranjenoj Banovini, samo da bi potom doživio i određeni šok čitajući vijesti kako je, bez neke logičke smjernice, poznati i zabavni riječki teoretičar zavjera Igor Kostelac uhapšen zbog njegovih predskazanja potresa putem putanja kometa i doslovno zatvoren.

Njegov “posao” bi mnogi nazvali i luđačkim tlapnjama (i ne bi pogriješili), koji on smjerno obavlja već desecima godina, a iako je gostovao i u emisijama TV kuća, zapravo je po važnosti nikogović koji je svoje statuse pisao isključivo na svome profilu direktno dovodeći u zabludu samo one koji želi da ih se direktno dovodi u zabludu. Zašto se u moru reklamnih astrologa, vrištećih pandemijskih naslovnica i jeftinih, dokazivo lažnih vijesti, izdvojio upravo on ostaje nepoznanica koja se ipak vrlo brzo pravilnom reakcijom građana i ispravila, ali i prilično upozorenje svima ostalima koji bi se mogli upuštati u slične predikcije.

No, većina teorija zavjere, na psihološkoj razini od svojih sljedbenika traži budnost i aktivnu prisutnost u regrutiranju novih članova. Ona zanimljivija koju mnogi brendiraju ravnozemljaškom
teorijom, svakako poprima kreativne oblike u kojima se trudi dokazati gotovo nedokazivo, a pritom koristi i sve sofisticiranije karte, ali i poneku uvredu Newtonovcima što daje samo poen više cenzorima.

Ljubitelj sam inovacija i otkrića, i moram priznati posve otvoreno kako me neki ravnozemljaški projekti, poput sponzoriranja vlastitih ekspedicija u svrhu pronalaska tzv. ljetnih vrata, posve zapanjuju. Ljudski je istražiteljski duh nesumnjivo skrenuo s puta i upao u teško razumljive barikade, no itekako je živ.

U sustavu koji nas sve skupa drži zajedno, posljednjih su godina krenule manipulativne narative koje se sastoje od potrebe da se drugačije od sebe odmah prozove i da ih se direktno blokira. Tako se na popularnom servisu YouTube sve influencere koji ne slijede pravila kompanije bez ustezanja deplatformizira, a svi znamo da iz takvih oštrih propisa nije izdvojen čak niti osebujni bivši predsjednik SAD-a. Što se međutim događa ako jedna kompanija odluči prilagoditi svoje propise određenoj vladajućoj garnituri, prodati se po onoj staroj “ki mi da više za tega san” i staviti sav svoj gorostasan mehanizam na upravljanje korporativnim, a ne građanskim interesima?

Jeli zaista toliko daleko brisanje komentara teorija zavjere od brisanja opozicijskog mišljenja koje se ne utapa u plaćenu narativu? Nismo li svi mi već doživjeli klasičnu nepravdu brisanja koja se ne može opravdati regulacijama? Naposljetku, svjedoci smo jedne agresivne središnje narative o globalnom zatopljenju koja ne dopušta disati nikakvim drugačijim pojašnjenjima, koliko god ona bila znanstveno utemeljena.

Klima se zagrijava, tome je vjerojatno zaista tako, no zašto bi naša akcija trebala ići isključivo u smjeru recikliranja, a ne usmjeru sprječavanja nastanka plastičnog otpada koje posve nepotrebno kreiraju mega-korporacije? Ulazim li i ja sada u sferu potrebne regulative usuđujući se rezonirati na takav način, pitam se. Iznad svega vjerujem, a kao i Mulder i ja želim vjerovati, da čovječanstvo ima univerzalno i neotuđivo pravo na idealističku misao o slobodi izrečenog.

No kako pronaći sredinu između trivijalnih ljudskih težnji za dobrom pričom i opasnošću teorija koje bez sumnje ugrožavaju živote drugih? Voltaire je ustvrdio kako su vas oni koji su vas u stanju natjerati da vjerujete u apsurdne stvari sposobni natjerati i na zločine. Naposljetku, pobornici bizarne Q teorije čak su provaljivali u pizzerije kako bi spasili navodno ukradenu djecu od pedofilskog lanca. Konobarica u vašingtonskoj pizzeriji sigurno nije imala ugodan dan kada joj je početkom ljeta 2017. zaluđeni 29godišnji Q-anovac upao na posao s puškom luđački je tjerajući da “oslobodi djecu iz podruma”.

Srećom, stradalih nije bilo, no opasnost ovakvih agresivnih teorija urota koje šmekaju na ljudsku kompulzivnu prirodu i traganje za odgovorima, svakako nije jenjala. Internet spaja ljude, a odrastajući u okruženju u kojemu oni koji to nikako ne bi smjeli, ponekad i najčešće lažu, teško je pronaći stabilnost tvrdnji kada je ona kod pojedinaca opasno psihološki zaljuljana.

Možda bi ponajviše pomoglo vođenje otvorene i transparentne politike odnosa s građanima, otvaranja vrata na sve upite i slobodne ruke u pronalaženju odgovora. Dokle god vrh piramidalne strukture svojim čvrstim u korupciju ogrezlim rukama drži konačni autoritet i pritišće crvene tipke, rađat će se nova nepovjerenja i tiho škrgotanje zubima novih generacija. U nekom će zakutku nekolicina zakrabuljenih profila pronaći nešto, što u svoj njihovoj nepravdi, napokon ima smisla i poput olujne bure na moru preplaviti sve pozitivne napore učitelja, profesora i promicatelja znanosti u stvaranju boljeg svijeta. (MICHEL PERCAN).

Komentiraj

Povezane vijesti