KOLUMNA: Jeli koronavirus razbacao naše već otupjele snove o Marsu?

Objavljeno: 04. svibnja 2020. u 22:42h

Posljednjih smo tjedana suočeni s nesvakidašnjom krizom koja je već sada dohvatila manje-više sve ključne ekonomske faktore na svijetu. Nažalost, kako to biva, znanost je, posebice astronautika, među financijski najugroženijima pa je stoga teško ostati optimističan pred sve mizernijim brojkama koje se pojavljuju u izvješćima tvrtka koje se bave direktno ili indirektno tzv. svemirskom tehnologijom.


Pisati o svemiru može se jedino uz dobru dozu mašte i sanjarenja i iz toga zapravo nikada ni nisam želio pobjeći. Sanjati taj dodir čovjeka s drugim planetom najživopisnije je sjećanje na moje djetinjstvo koje se često sastojalo od vjernog čekanja da se na stolu u dnevnom boravku iznenada pojavi novo izdanje „Zabavnika“ iz Jutarnjeg lista koji je na desetak stranica donosio najnovije vijesti i maštarenja oko novih tehnoloških dostignuća i ono najvažnije oko tog datuma kojemu sam se nadao.

Optimistična su nagađanja u vremenu kada smo promatrali kako se rover Sojourner po prvi puta susreće s pješčanom površinom crvenog planeta, bila kako ćemo na konačno slijetanje ljudske posade čekati tek do 2013. Nije se to tada činilo toliko dalekim, svakako je još bilo dovoljno vremena da se na životu, iako jedva jedvice ali ipak, održi nada da bi možda nekako i mi sami mogli u tome sudjelovati. Promatrao sam kako su godine prolazile i sve nelagodnije osmijeha poznatih astronautičara i popularizatora znanosti koji su vrlo brzo datum predviđanja prebacili na rane 2020-te.

S mojim odrastanjem, nekako je odrasla i svemirska romantika. Previše je godina prošlo i od Armstronga na Mjesecu, pa su se već pojavile sve dosjetljivije teorije koje su sumnjale da se isto uopće dogodilo. Sve je dalje bilo američko-sovjetsko neprijateljstvo koje je iznjedrilo čuvene svemirske heroje s obje strane, a sve su nam bliži postali filmski efekti na televiziji i teorije urote na internetu.

Znanost je uspjela poslati nove rovere i mnoštvo novih orbitera od kojih se i sada šestero vrti oko Marsa u posve operativnom stanju, no također je pronašla ogromne zapreke koji su jače nego ikad rušili snove o slijetanju. Možda i najsablasniji od njih bila je svemirska radijacija, cijeli niz različitih problema koje su i NASA-u nagnali da objavi i službeno kako će na kraju upravo radijacija predstavljati jedan od najvećih i za sada nesavladivih problema za ljudsku misiju na Marsu.

Bilo je to prije skoro točno sedam godine, a podatke nam je donio simpatični rover Curiosity koji je na sebi imao i ključni instrument Radiation Assessment Detector ili skraćeno RAD koji je dakle tu galaktičku kozmičku radijaciju i detektirao.

Srećom, ili smo barem tako tada mislili, pojavio se ekscentrični bogatun Musk i odlučio stati na kraj činilo se beskonačnom produživanju tog dana, koji je prije njegove pojave već debelo prešao u 2030.-te. No i njegova tvrtka SpaceX u zadnje vrijeme sve više nalikuje dobrom marketinškom poslu usmjerenom prije prema razvijanju satelitske tehnologije i dostavnih raketa za međunarodnu svemirsku postavu koja se godinama alanfordovski vrti oko Zemlje.

Ipak, njegov ambiciozni plan jedina je nada za koju se možemo trenutno uhvatiti. Prošli je tjedan NASA objavila kako će koristiti Starship prilikom velikog ponovnog spuštanja na Mjesec, s naznakom kako je Starship još u debelom razvitku i daleko od ičega konkretnog, iako se svi drže Trumpova potpuno nerealna obećanja o 2024. godini kao konačnoj u kojoj će prva žena stupiti na Mjesec. Naime, taj projekt, koji je rebrendiran pod imenom Artemis ima i tu dosjetljivu feminističku stranu koja bi trebala izjednačiti spolove u svemirskim avanturama. Puna je tu šuškanja, nagađanja i vječnog sanjarenja, no nažalost i dalje se datum za sve dalji Mars pomiče, sada već u realne 2040.-te.

Na kraju ove svemirske razine i to baš pred najaktivnije marsovsko ljeto u povijesti, stigli smo i do možda glavnog „bossa“ koji poput novog velikog asteroida udara po brojkama izazivajući odgode, stečaje i bankrote. Nema sumnje kako će koronavirus snažno odgoditi planiranje odlaska na Mars i razvoj novih tehnologija.

Naši dečki iz ESA-e i barem u astronomiji bratskog ROSCOSMOS-a, koji se nisu baš proslavili zadnjom misijom kada se lander Schiaparelli srušio i time prolongirao ono glavno – slanje rovera Rosalind Franklin, već su objavili da se zbog epidemije ponovno misija odgađa te kako će i lander Kazočok morati pričekati 2023. godinu za polijetanje. Neki drugi su u problemu s radnom snagom koja tijekom karantene nije mogla obavljati svoje zadatke, dok većina ipak još mudro šuti i za sada ne otkriva dodatne odgode svojih projekata. Dionice su labave i nitko ne želi pasti još niže nego što bi trebao.

Unatoč svim ovim nedaćama dok dišemo i sanjamo. Tri velika projekta preživjela su i u završnoj su fazi pa bi ovo ljeto ipak moglo biti marsovsko kada poleti američka misija Mars 2020. s novim roverom Perseverance koji će uz sebi imati i prvi dron-helikopter težak tek 1,8 kg čime bi ipak ostvarili nešto posve novo. Tu je i prvi UAE orbiter bogatih šeika, a i Kinezi se s roverom Tianwen-1 koji će prestići Europljane na površini Marsa pokušavaju sakriti iza sve ove korona blamaže.

Svima iz srca želim uspjeh, no dok se smjenjuju radio emisije Andromede, problemi se čine snažnijima nego ikada, a entuzijazma ima premaleno da bi ujedinilo svijet u zajedničkoj želji za dosezanjem zvijezda. Pitanje datuma je svih ovih dekada ostalo i dalje u prikrajku uma, no ono sada ima i tmurniji produžetak. Šapću neke sjene tako ponekad sve glasnije: Hoćemo li uopće doživjeti slijetanje na Mars. (MICHEL PERCAN).

Komentiraj

Povezane vijesti