Grenland su u 10. stoljeću naselili Vikinzi, uzgajali su goveda, ovce i koze te izvozili u Europu, a onda nakon zahladnjenja nestali

Objavljeno: 25. kolovoza 2021. u 12:54h

Puno se ovih dana priča o Grenlandu, odnosno o topljenju leda, međutim povijest ovog otoka koji se dijelom nalazi u polarnom krugu prepuna je klimatoloških prevrata, ali i života i kulture.


Prije nekoliko dana naišao sam na vijest kako je prvi put u povijesti zabilježena kiša u središnjem dijelu otoka, tik podno najviše točke grenlandske ledene ploče. Ono što pritom nije navedeno je to kako se podaci o tipu oborina bilježe tek od 2008. godine, dakle riječ je o kratkom periodu, a na šarlatanske medijske kalkulacije o “milijardama tona” vode koje su pale na ledenoj ploči zaista se suvišno osvrtati.

Kada pišemo o Grenlandu, očito je kako većina naših čitatelja stječe dojam kako je riječ o vječito zaleđenom otoku koji se nakon milijuna godina stabilne klime i hladne pustoši pod čovjekovim utjecajem mijenja, što je daleko od istine. Ne trebamo ići u tako davnu prošlost da vidimo kako je Grenland bio sasvim drugačije mjesto za život.

Toplo srednjovjekovno razdoblje koje je trajalo u periodu od 10. do 13. stoljeća bilo je najtoplije još od doba Rimskog carstva, te najtoplije do aktualnog zatopljenja u 20. stoljeću. Ne mogu ne spomenuti kako se period globalnog zatopljenja u doba Rimskog carstva savršeno poklapa s najvećim širenjem carstva i prosperitetom, a nakon zahladnjenja krenuo je pad i dekadencija, ali o tome ću pisati u zasebnom tekstu.

Srednjovjekovni topao period bio je tako ugodan da je omogućio doseljavanje Vikinga na Grenland i osnivanje većih naselja, poljoprivredu i razvoj gospodarstva.

Prvu koloniju osnovao je Erik Crveni 985. godine za kojeg se smatra kako je otkrio Grenland. Neke teorije govore kako je novootkriveno kopno nazvao zelenim zbog privlačenja doseljenika, ali očito nije puno preuveličao, jer su doseljenici iz Skandinavije svoj način života bez problema prenijeli na novi, zeleni otok.

Nakon kolonizacije, ekonomija tog područja bila je vrlo vitalna, narod se bavio uzgojem goveda i ostale stoke, što nam sugerira kako je Grenland zaista morao biti Green land, odnosno zelena zemlja, jer je za takvu količinu stoke trebalo pripremiti puno ispaše i sijena.

U Europu su izvozili krzno, kljove morža kao skupocjenost i raritet te raznu ostalu robu. Na otoku su pronađeni ostaci više od 600 farmi, a pretpostavlja se kako je u dva najveća naselja tada živjelo i do 10.000 ljudi! To je fascinantno i svjedoči o velikoj proizvodnji hrane, jer se takav broj ljudi nije mogao prehraniti samo od lova.

O važnosti Grenlanda govori i podatak kako je 1126. godine Rimokatolička crkva osnovala biskupiju, a sagrađeno je i nekoliko crkava čije se ruševine i danas mogu vidjeti. Grenlanđani su nedugo zatim prihvatili vlast Norveškog kralja.

Crkva u Hvalseyu gdje je 1408. godine održano vjenčanje, što je posljednji zapis Grenlanđana prije gubitka svakog kontakta

Život se odvijao generacijama vrlo uspješno, a od toplog perioda prosperirali su svi. Trgovci, poljoprivrednici, lovci, a čini se kako se nisu javljale ni bolesti ni veći pomori, međutim tada se sve naglo promijenilo. Klima se u samo nekoliko godina eksterminirala, zahladilo je, ljeta su postala kratka, a zime duge i ekstremno hladne. Pred Grenlanđanima je bio težak zadatak, borba za goli život u novonastalom ledenom paklu.

Ovakvo naglo zahladnjenje možemo povezati s velikom erupcijom vulkana Samalasa u Indoneziji 1257. godine. Tada je ogromna količina pepela izbačena u atmosferu, a tragovi te erupcije pronađeni su čak i u ledenoj kori na Sjevernom polu. Promjena je morala biti nagla, a s kakvom patnjom su se susretali Grenlanđani zbog nastupa malog ledenog doba možemo samo pretpostavljati.

Prema analizi iz ljudskih ostataka, vidi se kako su Grenlanđani nakon nekoliko stoljeća razvoja poljoprivrede i trgovine prešli na prehranu divljim životinjama, prvenstveno tuljanima, što sugerira kako je uzgoj stoke u novonastalim uvjetima postao nemoguć. U početku je prehrana divljim životinjama iznosila samo 20 % od ukupnog unosa hrane, a zatim je naglo porasla na 80 %. Treba reći kako postoje dokaz da su prije zahladnjenja koristili u prehrani i obilje mlijeka, što još jednom svjedoči o obilnim pašama.

Promjenu u prehrani svakako možemo povezati sa širenjem ledenjaka i sve duljim zimama i kraćim ljetima, pošto je nakon 3 stoljeća topline i prosperiteta nastupilo malo ledeno doba. Takvo zahladnjenje gotovo sigurno je suzilo prostor pogodan za uzgoj stoke, a izgledan je i potpun izostanak paše kao i nemogućnost skladištenja sijena, bez čega stoka ne može preživjeti zimu.

Rastući ledenjaci vjerojatno su nekad bogate zelene livade pretvorili u neprohodne kaljuže blata i šljunka, što je bila katastrofa.

Borba s divljim životinjama za goli život nakon što više nije bio moguć uzgoj stoke, ilustracija: scientificamerican.com

Kaos zbog malog ledenog doba vladao je i u Europi, što je vjerojatno spriječilo i onemogućilo evakuaciju Grenlanđana za koje nitko nije imao vremena mariti. Javila se glad, proizvodnja hrane drastično je opala, a ljeta su bila kišovita i hladna. Gladne godine zbog kišovitog i hladnog vremena koje su zabilježene od 1315. do 1317. zaista zaslužuju posebnu temu, jer postoje dobro dokumentirani događaji koji su uslijedili nakon zahladnjenja, a iz kojih bi dosta mogli naučiti.

Europa je nekoliko stotina godina bila u krizi te se gušila u vlastitim problemima, dok je svaki kontakt s Grenlandom izgubljen početkom 15. stoljeća. Posljednji zapis iz Grenlanda seže u 1408. godinu, a govori o vjenčanju u crkvi u Hvalseyu. Europljani su se na to područje vratili tek u 18. stoljeću, nakon izlaska iz malog ledenog doba.

Dok sam proučavao povijest Grenlanda, naišao sam na neka “zanimljiva” znanstvena istraživanja koja doslovce “na silu” pokušavaju nestanak Vikinga s Grenlanda pripisati drugim razlozima, a ne malom ledenom dobu i klimatskim promjenama.

Tako se primjerice u jednom istraživanju spominje kako je precima prvih doseljenika dosadilo živjeti na rubu svijeta, stoga su se vratili u matične zemlje nakon 400 godina. Dakle, neki “znanstvenici” doslovno tvrde da je vikinški Grenland uništila dosada, što se objavljuje i u znanstvenim časopisima.

Reakcije čitatelja na takve članke su vrlo “osebujne”, ali s razlogom. Na svu sreću imamo dovoljno podataka i kvalitetnih izvora da sami možemo donijeti određene zaključke. (Petar Radovan/Istramet).

Povezane vijesti